Računarske mreže
Računarska mreža je pojam koji se odnosi na racunare i druge uredzaje koji su međusobno povezani kablovima ili na drugi način, a u svrhu međusobne komunikacije i deljenja podataka.
U računarskoj mreži osim računnara mogu bitii habovi (razvodnici), svičevi(skretnice, komutatori) i ruteri (usmerivači). Različite tehnologije mogu se koristiti za prenos podataka s jednog mesta na drugo, uključujući kablove, radiotalase i mikrotalasni prenos. Veza između dva računara koji dele svoje resursemože da se nazove računarskom mrežom. Računarska je mreža sistem koji povezuje različite ili slične uređaje u jednu cjelinu. U telekomunikacijskom smislu, mreža povezuje uređaje za obradu podataka i komunikacijske uređaje, na međudržavnom planu, unutar pojedine zemlje, grada, u industrijskom postrojenju,poslovnim zgradama ili u malom uredu. Potreba za umrežavanjem posljedica je stalnogporasta razmjene podataka (pisama, poruka, izvještaja, i sl.) među zaposlenima.
Za vise informacija posetite:
http://prezi.com/wntvkbgqcro1/racunarske-mreze/Klasifikacija Mreža
Mreže se mogu klasif1kovatikati na privatne ili javne. Privatne mreže, kao što im ime govori, su vlasništvo jednog preduzeca ili organizacije koja njome upravlja, a mrežu ne koristi niko van tog preduzeca/organizacije. Nasuprot toga, javne mreže ako i one imaju vlasnika) omogucuju, bilo uz naknadu ili ne,javni pristup resursima mreže.U odnosu na performanse i velicinu prostora koje pokrivaju mogu se izdvojiti dve osnovne grupe racunarskih mreža:
Lokalne mreže (LAN - Local Area Network)
su mreže koje karakteriše velika brzina protoka, specijalni medijumi zaprenos i ogranicen, unapred definisan, prostor. Topologija mreže i brzinakomunikacije zavise od primenjene tehnologije od kojih je vecina medunarodnostandardizovana (Ethemet, Token Ring, Token Bus, FDDI).
Globalne mreže (WAN- Wide Area Network)
nemaju geografskih ogranicenja, alisu brzine u njima manjeod onih koje srecemo u lokalnim mrežama. Komunikacioni putevi su iznajmljene ilikomutirane telefonske linije, radio-relejne ili satelitske veze, iznajmljene digitalneveze, javne mreže za prenos podataka komutacijom paketa (X.25). Trend devedesetihgodina je postepeno srastanje LAN i WAN mreža kroz MAN (Metropolitan AreaNetwork) racunarske mreže koje su po performansama lokalne, a po prostoru kojipokrivaju globalne racunarske mreže.
Za vise informacija posetite:
Dužnosti administratora sistema
Da bi se efikasno iskoristio neki mrežni operatvni sistem potrebno je mnogo više nego sesti za računar, uključiti ga i pokrenuti neku aplikaciju. Da bi sve to funkcionisalo na pravi način neko je prethodno morao da pripremi kako naš računar tako i računarsku mrežu na koju je on priključen. Taj neko nije niko drugi nego administrator sistema. Generalno gledano svaki računar kao i svaka mreža mora da ima administartora sistema. Većina adminstratora sistema su oni koji su instalirali i podesili softver i periferne uređaje u vreme isporuke računara.
Sada cemo predstaviti jos jednu konceptualnu mapu iz oblasti racunarskih mreza:
Informaciono komunikacioni sistem
zapravo je skup posebnih institucija, kanala i aktivnosti pomoću kojih grupe specijalista (na način koji je utemeljen društvenim normama) informišu javnost o djelovanju pojedinaca, grupa, institucija i organizacija. Njegova je svrha omogućavanje masovnog pristupa informacijama i transparentnost vlasti i drugih organizacija u društvu.
Informaciono komunikacioni sistem ne može biti ni potpuno otvoren, ni potpuno zatvoren. U njegovoj prirodi je težnja ka što većom otvorenošću, jer on postoji da bi omogućio opticaj, a ne samo protok informacija.
Postoje dvije dimenzije njegove otvorenosti/zatvorenosti:
- unutrašnja podrazumjeva globalno društvo kojem taj informaciono komunikacioni sistem pripada;
- spoljašnja se tiče odnosa informaciono komunikacionog sistema prema okruženju, odnosno prema informaciono komunikacionom sistemu drugih globalnih društava, ili prema međunarodnoj zajednici kao cjelini.
Ove dvije dimenzije su međusobno povezane.
Vrste komunikacije
Postoji pet vrsta komunikacije:
- Intrapersonalna komunikacija. Riječ je o unutrašnjem govoru tokom kojeg se obraćamo samima sebi, razmišljamo o našim namjerama, aktivnostima i porukama koje tek namjeravamo da uputimo drugima, ili smo ih od drugih primili.
- Interpersonalna komunikacija. Uspostavljanje odnosa sa drugima, upoznajemo ih, kao i njihov odnos prema nama.
- Grupna komunikacija. Mi povezani sa drugima, razmjenjujemo ideje i mišljenja, nastojimo da utvrdimo zajednička interesovanja, da formulišemo i pokušamo da riješimo probleme koji su zajednički za sve pripadnike grupe.
- Masovna komunikacija. U ovoj vrsti komunikacije važnu ulogu igraju mediji koji nastoje da nas informišu, zabave ili ubijede. Svojim navikama, očekivanjima i interesovanjima mi povratno utičemo na medije. Da bi bili čitani, slušani i gledani, oni moraju da nam prilagode, kako formu, tako i sadržaj.
- Interkulturna komunikacija. Radi se o susretanju pripadnika drugih društava i kultura. Mi ih doživljavamo kao strance čiji se jezik, često razlikuje od našeg. Pored razlike u jeziku, javljaju se i kulturne i normativne razlike, kao i drugačija predstava o prostoru i vremenu u kojem se nalazimo.
